Negde tamo daleko u brdima iznad Pirota, u Vlaškim planinama, žive Maša i Aleksej. Došli su iz Sankt Peterburga i pronašli savršeno mesto za sebe.
Na 800 m nadmorske visine, okruženi planinskim vrhovima sa svih strana i divljim rastinjem koje miriše kao sveže spremljen čaj sa mnogo meda, napravili su Rosehip camp moderni glamping kamp.
Dugo su tražili mesto koje će biti udaljeno od automobila, kuća, električnih kablova. Da bi pronašli baš ova brda, godinu dana su pešačili, kilometre i kilometre po raznim delovima brdovite Srbije. Njihova vizija je bila da se pronadje poljoprivredno zemljište gde ljudi ne žive.
Kad smo ih upoznali mislila sam da su planinari, atletičari, da su došli iz sveta u kom je planinarenje deo svakodnevnog života. Jer, ovo su razdaljine i uzvišice koje se ne prelaze lako.
Aleksej je sociolog, Maša je organizovala posao u IT kompaniji. Ne mogu da ih zamislim kako rade od 9 do 5 zatvorene u kancelarijama. Ne mogu ustvari uopšte da ih zamislim na drugom mestu.

Rosehip glamping ima 6 modernih šatora, saunu, zen baštu i restoran za goste na drugom brdu. To nam je posebno teśko palo😊. Zašto su źeleli da gosti idu preko brda da bi došli na doručak ili večeru? Pa da bi iskusili još jedan neverovatan pogled na drugu planinu. Da bi hodajući s jednog na drugo brdo zastali i posmatrali ptice i ubrali šipurak, kantarion, majčinu duśicu…I da bi verovatno naučili da sve to rade s lakoćom i novim entuzijazmom.
Svaki šator ima svoju auru. Naš je bio poslednji u nizu i dovoljno udaljen da se ne vidi i ne čuje prisustvo drugih glampera. Najlepši deo je pogled iz šatora i sa terase koji vam ne dozvoljava da mislite o bilo čemu drugom. Promene svetla koje obasjavaju vrhove preko puta, poneki oblak koji se spusti da bi stidljivo sakrio delove šume i zvuci potoka u obližnjoj zen bašti.
Ah da li da se ikada pomaknem odavde?

Maša i Aleksej imaju ogromnu energiju i veru u svoj projekat. Otkad su došli ovde zalažu se da ovaj deo zemlje ne bude uprljan ničim osim svežom energijom i znanjem.
Aleksej je maštoviti entuzijasta i humanista.
Još dok je bio u Sankt Peterburgu posmatrao je svet oko sebe želeći da doprinese da mesto gde živimo bude oživljeno pravim vrednostima. “Stalno razmišljam koliko bi ova priroda i naš život ovde bilo bolje mesto za život kad bi se vratili divlji konji, jeleni, divokoze. Jedino sam zeca video na žalost”. Aleksej radi na planiranju projekta da se ovde vrate vrste životinja kojih već generacijama nema. Posebno zadovoljstvo će biti gledati ih kroz prozor svoje kolibe, slobodne, na svom prirodnom terenu.
Što više boravite u prirodi ona vas uzima pod svoje i kreira od vas nova bića. Spavate kad spava priroda, budite se sveži uz prve zrake sunca. Tako jednostavno.

Šta je to što neprekidno kreira sadržaj naših misli kao bučne košnice?
Kad smo stigli ovde ja sam od šoka zaspala. Bilo mi je previše da razumem ovo nešto što sada doživljavam kao malo i dovoljno. Jedino smisleno.
Krenuli smo u obilazak planine i u potragu za sastojcima za čajeve. Rojevi insekata smetaju mi da uronim u san na javi. Tu kreću slike u kojima moja baka i mala ja šetamo po obroncima Zlatibora, baka u pauzama hekla, a ja čitam Hajdi. Hajdi je moja drugarica koja živi sama sa dekom u visokim planinama. I danas pamtim crteže sa slikovnica, starog deku sa štapom koji se pentra dok koze pažljivo biraju travčice, i Hajdi koja bezbrižno trčkara okolo i pored Klare ima jedino deku i planinu kao prijatelje.

Vraćamo se iz obilazaka i ponovo prelazimo na susedno brdo gde će nam Maša za večeru skuvati crvenu boršč čorbu od cvekle koja priča neku drugu priču o poreklu i kreativnosti.
Maša i Aleksej su moji novi idoli.
Борщ Рецепт od Maše (kopirano iz DM)
састојци за лонац од 4 литре.
Говеђе месо са коштицом 1 кг
цвекла велика 2 ком,
шаргарепа 2 средње величине,
кромпир 3 ком велике,
лук кромиди 1 велика,
копар 1 кашика,
1 ком белог лука 🧄
бибер црни грашак 0.5 кашичице,
ловоров лист 5 ком,
сирће 1 кашичице,
шећер 0.5 кашичице,
со 1 кашика,
3 кашике маслиновог уља
- Ставите со, копар, бибер и ловоров лист у лонац, ставите месо на врх и сипајте воду ( кувајте око 40 минута)
- Извадите месо, исеците га на коцкице
- додајте кромпир у чорбу и бели лук пола главе, копар
- Радите пржење .
Нарибана цвекла, шаргарепа, лук, згњечени бели лук друга половина,
све распоредите на тигањ са маслиновим уљем.
Сипате шећер , со и сирће , померате, пржите око 5 минута. - додајте печење у чорбу кромпиру, кувајте 5 минута, а затим додајте сецкано месо.
- Окусите и проверите спремност кромпира, ако је спремна, можете искључити супу и оставити да одстоји најмање 2 сата.
Послужите са павлаком са луком и сланином и црним хлебом
Bon appetite 😀🤌🏻





















